Drugi zakon termodinamike

Opis

„Glamuzina i u novom romanu pokušava odgovoriti na ono čuveno Carverovo pitanje: O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi? Pritom iznosi posve različite, pa često i nevjerojatne manifestacije i implikacije, kako kaže Susan Sontag, ‘najmisterioznijeg ljudskog odnosa’. U novom romanu na scenu je doveo 14 muškaraca i žena, sve ih spojio na jednom tulumu i natjerao ih da nam ispričaju svoje životne priče. Svi su u četrdesetima, ‘izlupani’ i oštećeni životom, svi pritom svjesni da im isti taj život sipi kao pijesak među prstima, ali i dalje, naravno, duboko zakačeni za svoje strasti, opsesije, utvare. . . Međusobno su u različitim odnosima – ljubavnim, bračnim, poslovnim, prijateljskim – koji se kompliciraju, razotkrivaju i kulmirniraju upravo na tulumu na koji nas Glamuzina privodi.

Drugi zakon termodinamike važan je roman i zbog iznimne Glamuzinine sposobnosti da minuciozno, sloj po sloj razotkriva svoje likove i njihove motive, da nam zorno pokaže kakvi su ispod kože, što ih muči a što pogoni, i zbog inventivne i kompleksne strukture romana za čiju je izgradnju potrebno veliko spisateljsko umijeće.“

Roman Sinić

„Dobrano prije globalne pandemije Drago Glamuzina započeo je pisanje ovog romana, čija je središnja postavka posve dekameronovska. No ono što je bitno za čitatelja jedan je drugi virus: onaj istovremeno discipliniranog i strasnog pripovijedanja. Gotovo svi likovi u ovoj priči su pisci, profesionalni krotitelji priča, no njih i njihove posledice, pokazat će se, ponekad je zaista teško zauzdati. Glamuzina, ipak, nema taj problem: ritam romana je metronomski, tempo brz, dok se dinamika vješto poigrava iznevjerenim očekivanjem. Neka vas odabrani spisateljsko-kulturnjački milje ne obeshrabri: za razliku od tipova koje ste navikli sresti na pjesničkim soarejama, Glamuzinini likovi nepretenciozni su, slojeviti i intrigantni.

Marko Pogačar