Didion opisuje godinu nakon što joj je muž iznenada umro. Godina nakon nečije smrti jeste period intenzivnog sećanja na zajedničke trenutke, to je godina u kojoj se važni i svakodnevni događaji prvi put odvijaju bez onoga ko je otišao zauvek. To je godina u kojoj nikako ne možemo da razumemo da nekog više nema, godina u kojoj istinski verujemo baš u suprotno – da će taj neko, naša ljubav, kao i svakog dana dotad, sesti u svoju fotelju u dnevnoj sobi. To je godina u kojoj čekamo da se dogodi nemoguće, u kojoj verujemo samo u nemoguće. Godina u kojoj je moguće jedino magijsko mišljenje.