Jegermajsterov san

Opis

Ogoljena misao i gomila kože i kostiju. Veliko nepokolebljivo srce uvijek spremno da se ugrije. Razočaran ratom i očaran ljepotom, Renato je u te ledene sante decenija u izbjeglištvu klesao svoju poeziju. I nikad nije postojala namjera nego nužda. I zato ta
vremešnost i ta suštastvenost, ta odbjeglost od stvaralačke udobnosti i nesklonost mitomanijama. “Ratovi i romani su kasarne prenapučene nevojaštvom nepesničkim namerama da se bude pošto poto” klice pjesnik, podsjećajući nas tim stihom na Miljkovića
koji proriče da će jednoga dana svi pisati poeziju. Jer za Renata je poezija opasan i kompulsivan čin, mi(o)mikrična pojava, nekontrolisani elokventni treptaj, trans, epileptičko otkrovenje iz rukava noćobdije, slobodni pad.