Biti žigosan kao „kopile” i „staklenooki čudak” dokle god sećanje seže ostavlja trag koji vas više ne prati poput senke, već se urezuje u vaše biće i postaje deo vas, poput ožiljaka. A kad ste čudak, naj¬čudnije što vam se može dogoditi jeste da iskusite nešto plemenito, kao što su prijateljstvo i podrška.