Otvaraju se hilandarske dveri

Autor: Miodrag Pavlović

Novo izdanje hilandarskog putopisa našeg proslavljenog književnika Miodraga Pavlovića sadrži tekst njegove knjige Otvaraju se hilandarske dveri, ali i dva značajna priloga. Prvi je dragoceni esej Vladete Jerotića, Pavlovićevog dugogodišnjeg prijatelja ali i saputnika, Svetogorski dani i noći: Kako sam video i jednom zajedno sa Miodragom Pavlovićem doživeo svetogorske dane i noći; a drugi je ogled o Pavlovićevom putopisnom zapisu dr Vladimira Živanovića – Doživotni iskušenik.

Izdavač: Biblos

Samo 1 je preostala na zalihama

770 RSD

Opis

Bilo je prirodno da pre ili posle posete Indiji, Kini, evropskim gradovima i muzejima, starim romanskim i gotskim crkvama, posle ili pre posete Americi, antičkoj Grčkoj i ranohrišćanskim mozaicima, Miodrag Pavlović ode u Svetu Goru, pravoslavnu otadžbinu, koja je postala sveta pre hiljadu i malo više godina. To može da bude značajno, pa i presudno, za čoveka kome je stalo do „svetog“. Za pesnika, pa i za čoveka koji je svestan da je „putnik na zemlji“, ovo kada postaje bezvremensko, čim se jednom, meko i pažljivo, jer drukčije ne može, pregazi atonska zemlja, duša ispuni mirisom rastinja koje podseća na tamjan u atonskim manastirima, i kada poklonik hoda, potom, zamišljen, i ne znajući molitven, prevaljujući kraća ili duža rastojanja između dva manastira. Ali još zbog nečeg nije bitno da li je Miodrag Pavlović posećivao monaško pravoslavno bratstvo, grčko, srpsko, rusko i ostalo pravoslavno, pre ili posle svojih svetskih putovanja. Pravoslavni pesnik, posle samo jedne doživljene posete pravoslavnoj monaškoj republici, opet mora da joj se vrati. On joj se vraća i kada se nikad više kao ovozemljaski poklonik njoj nije vratio. Gorušičino zrno, koje možda i nije tražio kada je prvi put došao u Svetu Goru, pravoslavnom, srpskom pesniku, sa kojim Bog „računa“, nevidljivo je ubačeno u dušu i ono dalje raste i raste, a da ovo klijanje dugo ne primeti niko u pesnikovoj okolini, nekad ni sam pesnik. Iz zrna drvce, iz drveta stablo, koren sve dublji, krošnja sve bogatija, a plodovi raznovrsni — Velika Skitija, Svetli i tamni praznici, Hododarja, Bekstva po Srbiji, Svetogorski dani i noći…

Vladeta Jerotić

 

On prohodi Svetom Gorom s punim integritetom stvaraoca koji traga. Njegov lirski putopis ne pruža jednostavnu afirmaciju i mnogo puta ponavljane klišeizirane priče. U njegovim zapisima nalaze se dileme, a mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Čežnje i željeni zaveti bez snage, takođe su prisutni. Možda su takva osećanja i živa, jer tokom ovakvog putovanja svako biva u stvaralačkom procesu opštenja s Gospodom i svetima, sa sobom, te samo putovanje nikada ne može ostati neka sterilna žanr-slika s poukom ili slatkasta stvarnost pretočena u pripovest koja služi ponosu bez zadrške. Trajnost, postojanost u vekovima, i u krajnjem telesno vaskrsenje, daju nadu i uvode u smirenje. A sam monaški život, iako posetioca navodi na duhovni razvoj i pruža mu podršku, Pavlović uviđa da se „ne može delimično preuzimati, prisvajati, oponašati.“ I zbog toga, uverava nas Pavlović, ko je jednom doživeo Svetu Goru, ostaje njen doživotni iskušenik.

Vladimir Živanović

Recenzije

Još nema komentara.

Budite prvi koji će napisati recenziju za „Otvaraju se hilandarske dveri“

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *