Peti roman Zorana Ferića, Putujuće kazalište, impresivna je porodična saga u kojoj se prelamaju sudbine autorovih živopisnih predaka i tragične slike naše zajedničke prošlosti. Govoreći o svom odrastanju, Ferić bez ulepšavanja govori o manama i nedostacima roditelja, kao i o svojim greškama, prvim ljubavima i prvim knjigama. Ova, pre svega sentimentalna i surovo iskrena porodična priča, otvara pitanje koliko nas određuje sudbina naših predaka i kako prevladati osećaj tuge ili besa što su se naši životi odvijali baš tako.