Već prve stranice romana Usta puna zemlje, gde Šćepanović ocrtava konture neizlečivo bolesnog čoveka koji odlazi u zavičaj da bi dočekao smrt, ukazuju na dramatičnost i tegobu koja će se nadviti nad njim tokom čitavog dela. Agonija neumitnog kraja navodi misli ka oduzimanju sopstvenog života.